Terminom true ortofoto definira se ortofoto na kojem su i objekti koji nisu definirani digitalnim modelom reljefa prevedeni u ortogonalnu projekciju. Točnost ortofota leži u kvalitetno i točno prikupljenim podacima digitalnog modela reljefa (kod ove tvrdnje podrazumijeva se korektno izvršeno snimanje i aerotriangulacija). Na položajnu točnost navedenih objekata utječu zakoni geometrije centralne projekcije pa se oni zavisno od svoje horizontalne udaljenosti od centra samog snimka i vertikalne udaljenosti od digitalnog modela reljefa preslikavaju na ortofotu sa većom ili manjom položajnom pogreškom što dolazi do izražaja prilikom preklapanja s drugim prostornim podacima. Sami objekti se deformiraju, tako npr. zgrade izgledaju polegnute u odnosu na centar snimka (vidljivi su bočni zidovi) a mostovi i vijadukti gube svoj izvorni oblik. Takvi pomaknuti objekti skrivaju informacije, visoke zgrade tako mogu prekriti neku manju zgradu, dio ulice i infrastrukturu što značajno smanjuje vrijednost ortofota kao izvora prostornih informacija. Da bi se to izbjeglo ili smanjilo na najmanju moguću mjeru koristi se postupak izrade true ortofota.
Zato je potrebno prikupiti podatke izgrađenih objekata i izraditi digitalni model objekata (DBM - digital building model). Podaci se prikupljaju kartiranjem rubnih linija vrhova objekata. Kod zgrada i kuća, koje čine najveći dio digitalnog modela objekata, to su rubne linije krovova. U ovisnosti o razini detalja odnosno o zahtijevanoj točnosti projekta, mogu se kartirati i svi detalji na krovovima (sljeme krova, krovni prozori, dimnjaci,...). Prikupljeni podaci se zatim vertikalno projiciraju na digitalni model reljefa i nastaje digitalni model objekata (DBM). Zajedno, oni čine digitalni model površine (DSM - digital surface model) koji je i jedini ispravni model s kojim možemo prevesti sve objekte na snimku iz centralne u ortogonalnu projekciju, odnosno izraditi true ortofoto.